|
Site info.
It is good to know ♥
The awesome one.
Favourite quotes ♥
Because talk is cheap.
Gibonni ♥
Runaway bride
Hej ljepotice,moja prijateljice ♥
♥Anđela♥ Credits
Designer: Surrender!yourtechnoAdjustment: DesignFreak |
Happy Christmas to all of you,my dear blogers. Čestit vam Božić želim od srca,da se najbolje provedete i da ste sretni i nasmješeni i da puno papate i pišete super postove,želim vam da se zabavite bez kapi alkohola i da uživat.S ljubavlju,Tinkerbelly:*  Komentari (17) On/Off
"Taking a break." Da,malo radim predah sa blogom.Al' sasvim kratki predah.Obećavam da ću se brzo vratiti,vračam se.Nećete proći bez čestiki povodom Božića i Nove godine.Uživajte,ubrzo se tipkamo i ponovo čitamo :*  Komentari (4) On/Off
Pismo nasilnicima .. Surovi grade, reci, tko se skriva u tvojoj utrobi, grade, ruke krvave. Koga se štiti, grade, od istine. Ma daj utjehu, grade, majci bez utjehe što tuguje. Znaš da bojim se, grade, kad ubijaju mlade, jer su šareni, jer su drukčiji, a nijemi žandari ne vide, prešućuju, a još gore je, grade, da krvnik slobodan među nama je. Zašto,zašto nasilje mora biti odgovor na sve. Zašto je potrebno tuči nekoga radi svojih kompleksa i problema sa agresivnošću. Zašto šaka mora biti jedini način komunikacije. Bojim se,strašno se bojim.Sve češće se odjekuje vijest u stilu: "U Zagrebu brutalno pretućen mladić." ili "U Zagrebu na smrt pretućen student." Zašto tući nekoga jer je drugačiji.Jer ima dugu kosu,ili irokezu.Jer je metalac ili nogometaš.Jer je bogataš ili siromah.Jer je mršav ili debel. U 21.smo stoljeću,a ljudi se ponašaju gore nego neandertalci. Ako imaš neki problem sa nekim,onda to riješi razgovorom jer se razgovorom sve riješava.Šakom se ne rješavaju problemi,već samo stvaraju.Ali obično ti nasilnici nemaju nikakav problem sa nekim,već im je toliko dosadno i nemaju život i žele ispasti pred društvom "važni,kul,face,kraljevi,carevi". Uvijek nastradaju nadasve pametni,nedužni i dobri ljudi.Zar to nekome smeta? Zar nekome smeta to što je netko uspješan,lijep,zgodan,bogat,drugačiji? Želim to promijeniti,ali ne mogu.Želim promijeniti svijet.A tako sam nemoćna. U mom razredu jedan je momak koji je zaista poseban,ali doslovno.Radi po posebnom programu,jako sporo čita i piše,i ima jako loše ocjene.Svakodnevno je žrtva nasilja.Svi se iživljavaju na njemu.Nekolicinu puta je primio udarac ili šamar,ni kriv ni dužan.Ponekad je zaista dosadan i dođe i meni da kažem: "Daj smiri se!" i opalim mu čvoku. Ali on to ničim nije zaslužio.Obično ga cure iz razreda štite jer zaista je tužno gledati kada mu se pokraj oka stvori masnica ili kvrga Pitala bih te nasilnike,Skinheadse,i ostale,iz čitavog svijeta,što ih tjera na to.Zašto imaju potrebu nekome nanositi bol.Kako mogu uživati u tome.Kako mogu mirno spavati.Zar ne razmišljaju da osoba koju udaraju ima bližnje koji ih vole.Zar ne mogu zamisliti kako bi bilo njima da im netko pretuće majku,oca,brata,sestru,bratića,sestričnu. Toliko se bojim da se takvo nešto ne dogodi meni ili nekoj meni dragoj osobi.Čak se ponekad toliko bojim da nebih izlazila iz kuće.Ali ne,neću se ograničavati,samo ću biti na oprezu da ne idem po noći sama negdje gdje nema mnogo ljudi. Nadam se da će se nasilje smanjiti.Sljedeće godine moj brat ide u Zagreb studirati.Nebih mogla preživjeti to da se njemu nešto dogodi. Neka ide k'vragu ova zaostala i sirova nacija.Prokleta bila. P.S:Dragi bloger,hvala na komentarima.Zaista to cijenim :*  Komentari (11) On/Off
"It takes years to build up trust, and just seconds to destroy it." Before I heard the doctors tell the dangers of a kiss I had considered kissing you. The nearest thing to bliss. But now I know biology and sit and sigh and moan..Six million mad bacteria and I thought we were alone! -Petak je.Napokon.Ova škola zaista ubija.Cijeli tjedan se sveo na učenje! Dal' se nastavnici dogovore da nam svale sve provjere,zadaćnice i isptivanja u samo jedan tjedan? Strašno.Al hvala Bogu,i to je prošlo. Mrzim kišu,mrzim,mrzim,MRZIM! Čitav dan pada k'o iz kabla.A kako se tek ježim na grmljavinu.Možda će neko reći da sam dijete,ali ja se zaista bojim grmljavine.Dođe mi da se sakrijem ispod kreveta svaki put kad zagrmi.Čitavo vrijeme imam osječaj da me netko fotka,svaki put kad sijevne.Hahaha.Zar nemože padati snijeg? Ako osjećaš da ti srce brže kuca kad susretneš neku osobu, to nije ljubav, to je osjećajnost. Ako te osoba osvojila svojim šarmom, i ako se,očaran, prepustiš to nije ljubav, to je slabost. Ako se uzbuđen, diviš njezinoj ljepoti i promatraš je uživajući, ako smatraš da ona ima duha i tražiš užitak u razgovoru s njom, to nije ljubav, to je divljenje. Ako pod svaku cijenu želiš dobiti pogled, zagrljaj, poljubac, to nije ljubav, to je žudnja. ..i ako nakon ovoga možeš reći da voliš nekoga, prijatelju moj,tad si snažan. Zaista jako dobro rećeno.Po ovome izgleda da je vrlo malo osoba koje zaista volim.Vrlo malo,da,a to me plaši.Ali tih malo- puno vrijedi.Nekad mi je bilo bitno imati što više prijatelja.Što više,to bolje.Tako sam se osjećala manje usamljeno.Trebalo mi je dugo da shvatim da je bolje da sam sama nego da imam gomile prijatelja na koje trošim svoje vrijeme,a koje me poslje nekog vremena zaborave,kao da nikad nismo bili ništa.Kao da nikad nismo jedno drugom obećavali da ćemo vječno biti skupa. "Nekad najbolji,danas jedva poznanici." To me zaista straši.Sve je veći broj osoba s kojima sam danas samo poznanik,a nekad smo bili najbolji.Sve se svede na razgovor u minimalnoj količini; "-Bok.-Hej.-Kako si? - Dobro.Ti? - I ja.Što ima novog? -Ništa.Kod tebe? -Isto tako.Ajde bok,idem ja. -Bok." Nekad su to bili maratosnki razgovori preko MSN-a,chata,telefona..A sad ništa. Ono "BFF" zaista je smješno.To se prečesto govori,a možda i pre olako. Ništa nije "Forever" ,pa stoga ni "Friends" nisu "Best",ne nisu "Forever". Pre olako govorimo tu riječ,najljepšu riječ s najljepšom melodijom : "Volim te." ? I danas imam osobe koje volim iznad svega i sa kojima vodim duge razgovore.Htjela bih da to bude "Forever",ali tko zna što će vrijeme donjeti.Prokleto bilo vrijeme koje donosi promjene i nove osobe u život,prokleto bilo! -Možda,ipak,što se prije pomirim sa tim,bit će lakše,zar ne. -Možda to tako mora biti. -Možda se sve događa sa razlogom -Možda kada izgubimo nekog,dođe netko drugi.Moža netko drugi,možda netko bolji.Tko zna. Ali u svakom slučaju,uz svaku sobu koja prođe kroz moj život,uz nju me vežu uspomene,neizbrisive iz srca. Sve je to jako složeno. Ispričavam se što vas zamaram.Prijateljstvo je zaista neiscrpna tema.Nisam ni malo tužna niti depresivna ali ovo što sam napisala obično je sagledavanje činjenica.Čovjek katkad ima potrebu izbaciti sve iz sebe.Netko ima potrebu to napisati i podijeili s drugima,baš kao i ja.. Odlučila sam promijeniti dizajn.Ovaj je malo tmuran! Nemojte se iznenaditi ako sljedeći put kad dođete ovdje osljepite od šarenila i asimetričnosti.Hahaha. Pa,do sljedećeg posta.Pozdrav zzzzzzz :* Komentari (19) On/Off "I believe that everything happens for a reason. People change so that you can learn to let go, things go wrong so that you appreciate them when they're right, you believe lies so you eventually learn to trust no one but yourself, and sometimes good things fall apart so better things can fall together." -Volim ovaj dan! Da,volim ga iako stojim doma u subotu navečer,dok se svi spremaju za koncert Opće Opasnosti u crtaoni.Ali znate zašto ga volim? Jer sam danas imala priliku odraditi pravi fotošuting sa Sanjom L.Kulušić. Mogu vam samo reći da nikad nisam toliko uživala.Osim što je Sanja jako profesionalna,iznimno je slatka i simpatična.Davala mi je savjete i ideje kako pozirati,napravila mi je fantastičan make-up i mogu joj biti zaista neizmjerno zahvalna što mi je priuštila tako divno iskustvo i uspomenu. Inaće,ovaj tjedan bio je loš.Čitav se sveo na svađe,prepiranja i nesporazume.U školi su se naredale loše ocjene,dobivala sam neke prijetnje preko facebook-a te sam se posvađala sa nekoliko osoba.To svađanje ima nekakav domino efekt,uvjerena sam u to.Posvadim se sa jednom osobom,sutra dan sa drugom,a već preksutra sa trećom osobom. No sve te svađe su mi pomogle da shvatim da ne treba sve uzimati k srcu.Uvijek će biti osoba koje će nas iznevjeriti,razočarati,izdati.. Iskreno,nemam ni volje,ni živaca,a ni vremena da se oko svega živciram,da se uvijek JA trudim ispraviti pogreške i učiniti prvi korak u isprici.U ovih par dana naučila sam zaista mnogo toga.A među tim i da se čovjek može osloniti samo na SEBE.Ljudi su skloni izdajama i prevarama,čast iznimkama. Naučila sam i jednu možda najbitniju stvar.Da se uvijek,u svim situacijama,dobrim i lošim,uvijek mogu obratiti roditeljima i da uvijek mogu računati na njih.Nikad im neću moći uzvratiti za to sve što su oni učinili za mene. Mama,tata.Volim vas! Sada su se stvari konačno vratile u normalu.Ovaj tjedan loše je počeo,no i dobro završio.Kao što se nekad,u nekim trenucima nanižu loše stvari,danas su mi se počele nizati dobre stvari,a taj niz se nastavlja i sutra,nadam se.Ako i ne bude sutra sve dobro,kako bi rekao Miro Ungar: "That's life.Kad dobro ti krene pa se pokvari.Promjenit ću tu ploću jedan dan i opet bit ću dobro,ja to znam." ^^ Dragi blogeri,zaista vam puno zahvaljujem na svim komentarima.Na vašim riječima hvale i poticajima. Tek sam došla ovdje,a već vas obožavam.Moram priznati da uživam u čitanju vaših blogova.Zaista je čaroban taj blog.hr :) Pozdravljam vas,pa do sljedečeg posta,kojeg obećavam sredinom tjedna! Bacam se na komentiranje,zzzz :* Komentari (13) On/Off
Da,priznajem.Kriva sam! Već,zasigurno,po 8 put radim novi blog.Uvijek isto.Napravim si novi blog,mislim si,moram zapisati lozinku negdje obavezno biti aktivna,pisati postove,komentirati druge.Sve ja to sebi lijepo obećam.Prvih tjedan dana,čak rekordno i mjesec dana sam aktivna ,pišem postove,stvorim krug najdražih blogera i onda samo,onako odjedanput,prestanem ići na blog.Češće upišem u tražilicu "Facebook",a ne "Blog.hr",polako zaboravim lozinku.I onda se poslje mjesec dana sjetim: " Oh,pa što je sa blogom? " Ali onda je već kasno,nit se sječam korisničkog imena,nit se sječam lozinke,nit se sječam na kojem sam mailu napravila blog! I to me svaki put nanovo izludi.Pa onda usljedi: "Ma neću više raditi blogove,klonit ću se toga! ". To potraje zaista jedan duži period.A onda se dogodi nešto loše,u školi,s prijateljima,u obitelji ( skroz nebitno gdje i skim i kako ) i u meni se javi potreba da napravim blog,napišem post i ispucam se! Pa onda mislim da već pretpostavljate da vam svima svečano obećajem da ću biti aktivna blogerica,da ću vas komentirati,i da ću rađe upisati "Blog.hr" negoli nešto drugo! :) S obzirom da vam se nisam niti predstavila,mislim da je sad vrijeme za to.Zovem se Paula.Prezime nije bitno.Imam 14 godina.Živim u ljepoj,toploj i sunčanoj Dalmaciji.Grad,također,nije bitan.Idem u 8 razred.Prolazim sa 5 ^^.Mogu za sebe reći da sam jedna ambiciozna,iskrena i nadasve druželjubiva cura! Nabrojala sam vam svoje najkarakterističnije osobine koje su,skroz slučajno,sve vrline hahaha :) Da nebi ispalo da sam bez mana,evo naprimjer,jako sam tvrdoglava,brbljava,samo ponekad ljena i bahata.Al sve to kad se spoji,čini jednu normalnu i veselu tinejđericu. Priznajem da sam manijak za čistoću.Moja soba mora uvijek biti savršeno uredna,bez iti jedne mrvice na podu ili prašine na polici! Inaće slušam zaista sve,od rocka,popa,punka,jazza,techna do cajki.Cajke,dobro ste pročitali,ali to tek onako u društv u i za zabavu.Volim čitati,ali ipak mi je draže pogledati jedan lagani,romantični film.Priznajem da sam podosta ovisna o Facebook-u.A to dokazuje i činjenica da mi je na mobitelu uvijek uključen mobilni face.Užas! Osjećam se ko neki okorjeli ovisnik >_< A ja ne bih bila ja da mi se netko ne sviđa.Volim biti zaljubljena,i taj osjećaj je definitivno najljepši na svijetu.Lijepo je gledati svijet kroz naočale u obliku srca,kroz zaljubljene oči.Sve se čini tako lijepo,divno,bajkovito,romantično.A da ne pričam kakav nemir u duši i iskakanje srca stvara njegov pogled upućen baš meni! "Volim biti zaljubljena,i osjećati nespokoj " Nedavno sam izgubila najbolju prijateljicu,Poznavala sam je od svoje treće godine.To se dogodilo prije 2 mjeseca,i mogu reći da sam prešla preko toga i nastavila živjeti,našla sam nove prijatelje.Istina,vrijeme liječi sve rane..Ali ožiljci ostaju.No,smatram da je sve to normalno.Nekad se ljudi jednostavno raziđu,iako su tek nedavno govorili da ih neće rastaviti ni orkanske bure ni vjetrovi.Točno to je i ona meni rekla.Izgleda da nas je urekla,prizvala nesreću. "Kada se jedna vrata zatvore,nova vrata se otvore." - Upravo je tako i kod mene. S obzirom da je ovo moj prvi post,mislim da sam vas dovoljno dobro upoznala sa sobom.Uživajte mi,i sjetite se,obećala sam da ću vas obići što više mogu i prokomentirati.Upravo ću to i učiniti! Pozdrav,zzzz. Komentari (15) On/Off |
